U industrijama kao što su proizvodnja, građevinarstvo i kemijska obrada, osobna zaštitna oprema (PPE) igra vitalnu ulogu u zaštiti radnika od opasnosti na radnom mjestu.
Kada kupujete zaštitne cipele, zaštitne rukavice, zaštitne kacige i drugu zaštitnu opremu, često možete naići na oznake kao što su PPE Kategorija II i OZO Kategorija III.
Ali koja je točno razlika između ove dvije kategorije? Znači li kategorija III automatski bolju zaštitu od kategorije II? A koja je kategorija prikladna za različita radna okruženja?
Da bismo odgovorili na ova pitanja, prvo moramo razumjeti kako je OZO klasificirana prema europskom zakonodavstvu.

Što su OZO Kategorija II i Kategorija III?
Prema Uredbi EU-a 2016/425 o osobnoj zaštitnoj opremi, OZO je podijeljena u tri kategorije na temelju razine rizika od koje je dizajnirana za zaštitu: Kategorija I, Kategorija II i Kategorija III.
Ova se klasifikacija ne temelji na cijeni proizvoda, materijalu ili tehnologiji proizvodnje. Umjesto toga, ovisi o ozbiljnosti rizika od kojih je oprema namijenjena zaštiti.
- Kategorija I: Dizajnirana za zaštitu od minimalnih rizika, kao što su površinske mehaničke ozljede, blagi kontakt s proizvodima za čišćenje i izlaganje sunčevoj svjetlosti.
- Kategorija II: Dizajnirana za zaštitu od rizika koji ne spadaju u kategoriju I ili kategoriju III. To se općenito smatra rizicima srednje razine.
- Kategorija III: Osmišljena za zaštitu od rizika koji mogu uzrokovati smrt ili ozbiljno, nepopravljivo oštećenje zdravlja.
Jednostavno rečeno, OZO kategorije II namijenjena je za opće opasnosti na radnom mjestu koje mogu uzrokovati ozljede, dok je OZO kategorije III dizajnirana za visokorizična okruženja gdje nesreća može imati opasne po život ili trajno štetne posljedice.
Ključne razlike između OZO kategorije II i kategorije III
Iako obje kategorije moraju ispunjavati relevantne sigurnosne zahtjeve, značajno se razlikuju u pogledu zaštite od rizika, postupaka certificiranja i stalne kontrole kvalitete proizvodnje.
2.1 Različite razine zaštite od rizika
Ovo je najosnovnija razlika između ove dvije kategorije.
OZO Kategorija II – Zaštita od srednjeg rizika
OZO kategorije II uglavnom se koristi za zaštitu radnika od opasnosti koje mogu prouzročiti fizičke ozljede, ali nisu općenito klasificirane kao opasne po život ili koje mogu uzrokovati trajnu, ozbiljnu štetu zdravlju.
Uobičajene primjene uključuju:
Opće opasnosti od mehaničkog udara i prignječenja na gradilištima.
Zaštita stopala na običnim tvorničkim proizvodnim linijama.
Zaštita od klizanja, udaraca i probijanja u skladištima i logističkim objektima.
Opća zaštita ruku, glave i tijela u industrijskim okruženjima.
OZO Kategorija III – Zaštita od visokog rizika
OZO kategorije III dizajnirana je za zaštitu od ozbiljnih opasnosti koje mogu rezultirati smrću ili nepopravljivim oštećenjem zdravlja.
Prema Uredbi EU 2016/425, tipični rizici uključuju:
Opasnosti od strujnog udara i visokog napona.
Padovi s visine.
Štetne kemikalije i biološki agensi.
Ekstremna vrućina ili hladnoća.
Ozbiljne posjekotine uzrokovane motornim pilama.
Mlazovi visokog pritiska i štetna buka.
Na primjer, obične industrijske zaštitne cipele koje koriste tvornički radnici općenito se klasificiraju kao OZO kategorije II. Međutim, specijalizirana zaštitna obuća namijenjena za određene visokorizične primjene, kao što je električna zaštita, može spadati u kategoriju III, ovisno o primjenjivim zahtjevima.
Razvrstavanje uvijek mora biti određeno namjeravanom uporabom, relevantnim zakonodavstvom i primjenjivim zahtjevima za izdavanje certifikata.
2.2 Različiti postupci certificiranja i ocjenjivanja sukladnosti
Osobna zaštitna oprema kategorije II i III mora proći EU ispitivanje tipa (Modul B) koje provodi prijavljeno tijelo.
Međutim, njihovi se postupci ocjenjivanja sukladnosti razlikuju nakon početnog ispitivanja.
Kategorija II: Nakon polaganja modula B EU ispitivanja tipa, proizvođač slijedi modul C (sukladnost s tipom na temelju interne kontrole proizvodnje) kako bi osigurao da proizvodi u masovnoj proizvodnji ostanu u skladu s odobrenim tipom.
Kategorija III: Osim Modula B, proizvođači također moraju slijediti ili Modul C2 ili Modul D za stalnu ocjenu sukladnosti i nadzor.
Ova dva postupka funkcioniraju na sljedeći način:
Modul C2: Uključuje provjere proizvoda u nasumičnim intervalima od strane prijavljenog tijela za provjeru tekuće sukladnosti proizvoda.
Modul D: Fokusiran je na osiguranje kvalitete proizvodnog procesa, uključujući procjenu i stalni nadzor nad proizvođačevim sustavom upravljanja kvalitetom.
To znači da OZO kategorije III podliježe ne samo početnom testiranju proizvoda, već i dodatnom stalnom nadzoru sukladnosti kako bi se osigurala dosljedna kvaliteta proizvodnje.
2.3 Različiti zahtjevi za oznaku CE
Prilikom izvoza OZO na europsko tržište, CE oznaka je važan pokazatelj da je proizvod u skladu s relevantnim zakonodavstvom EU.
Također postoji važna razlika u načinu na koji su te dvije kategorije označene:
OZO kategorije II: Obično nosi samo oznaku CE.
Osobna zaštitna oprema kategorije III: Mora nositi oznaku CE nakon koje slijedi četveroznamenkasti identifikacijski broj prijavljenog tijela odgovornog za tekuću ocjenu sukladnosti.
Na primjer, proizvod kategorije III može imati oznaku CE XXXX, gdje XXXX predstavlja identifikacijski broj odgovarajućeg prijavljenog tijela.
Važno je napomenuti da sama oznaka CE ne govori kojoj OZO kategoriji proizvod pripada. Također biste trebali provjeriti EU certifikat o ispitivanju tipa i EU deklaraciju o sukladnosti kako biste provjerili njegovu klasifikaciju.
Pripadaju li zaštitne cipele OZO kategoriji II ili III?
Za industriju sigurnosne obuće ovo je važno pitanje za kupce, uvoznike i proizvođače.
Prema europskoj normi za zaštitnu obuću EN ISO 20345, obične industrijske zaštitne cipele općenito su klasificirane kao OZO Kategorija II.
Uobičajeni primjeri uključuju:
Zaštitne cipele od čelika
Zaštitne cipele od kompozitnih prstiju
Zaštitne cipele otporne na probijanje
Zaštitne cipele otporne na klizanje
Opća industrijska zaštitna obuća
Ovi proizvodi moraju proći relevantna ispitivanja u skladu s važećim standardima za sigurnosnu obuću, uključujući zahtjeve za zaštitu prstiju, otpornost na probijanje, otpornost na klizanje i druga specificirana zaštitna svojstva.
Međutim, ako je zaštitna obuća također dizajnirana za pružanje specijalizirane zaštite od opasnosti visokog rizika, poput električnih opasnosti, njezini zahtjevi za klasifikaciju i ocjenu sukladnosti moraju se pažljivo pregledati.
Sama standardna certifikacija sigurnosne obuće ne bi se trebala automatski smatrati dostatnom za svaku specijaliziranu visokorizičnu primjenu.
Na primjer, EN ISO 20345 navodi osnovne i dodatne zahtjeve za opću zaštitnu obuću, dok obuća dizajnirana za određene specijalizirane primjene može također morati biti u skladu s drugim namjenskim standardima.
Što biste trebali uzeti u obzir pri kupnji zaštitnih cipela?
Za kupce i industrijske korisnike odabir osobne zaštitne opreme trebao bi uključivati više od pukog gledanja na kategoriju. Sljedeći čimbenici jednako su važni.
4.1 Razumijevanje stvarnog radnog okruženja
Različiti poslovi uključuju različite opasnosti na radnom mjestu.
Za obična skladišta, logističke centre i proizvodne pogone, kupci trebaju obratiti posebnu pozornost na:
Zaštita od udaraca i kompresije.
Otpornost na probijanje.
Otpornost na klizanje.
Udobnost i dugotrajna nosivost.
Za specijalizirana okruženja kao što su električni radovi, kemijska obrada i rad na visini, obuću treba odabrati u skladu s određenim rizicima.
Odabir pravih zaštitnih značajki ključan je za osiguranje učinkovite sigurnosti na radnom mjestu.
4.2 Provjerite primjenjive sigurnosne standarde
Kada kupujete zaštitne cipele za europsko tržište, provjerite jesu li proizvodi u skladu s relevantnim standardima, kao što je EN ISO 20345.
Ako su potrebne posebne zaštitne funkcije, provjerite primjenjuju li se dodatni namjenski standardi.
Nemojte se oslanjati isključivo na opise proizvoda ili marketinške tvrdnje kada procjenjujete zaštitnu učinkovitost.
4.3 Provjerite certifikacijske dokumente
Prije kupnje zaštitne obuće kupcima se savjetuje da od dobavljača zatraže i pregledaju sljedeću dokumentaciju:
Certifikat o ispitivanju tipa EU: Potvrđuje da je tip proizvoda prošao potrebnu ocjenu sukladnosti.
EU deklaracija o sukladnosti: izjavljuje da je proizvod u skladu s primjenjivim zakonodavstvom EU.
Izvješća o ispitivanju proizvoda: Pružite detaljne informacije o rezultatima ispitivanja proizvoda i zaštitnim svojstvima.
Nadzorni dokumenti modula C2 ili modula D: Relevantni dokazi o ocjeni sukladnosti u tijeku za kategoriju III OZO.
Kupci bi trebali pažljivo provjeriti naziv proizvođača, model proizvoda, važeće standarde i opseg certifikacije kako bi bili sigurni da dokumenti odgovaraju stvarnim proizvodima koji se kupuju.
Zaključak: Je li OZO kategorija III uvijek bolja od kategorije II?
Odgovor je ne.
Glavna razlika između osobne zaštitne opreme kategorije II i kategorije III leži u razini rizika od kojeg su dizajnirani za zaštitu, kao i njihovoj ocjeni sukladnosti i zahtjevima za stalni nadzor kvalitete. Nije samo pitanje koji proizvod nudi bolju ukupnu kvalitetu.
Za proizvođače zaštitne obuće, točna identifikacija primjenjive kategorije OZO, odabir odgovarajućih standarda ispitivanja i uspostavljanje pouzdanog sustava kontrole kvalitete proizvodnje ključni su za osiguravanje usklađenosti s propisima.
Za kupce i uvoznike, prioritet ne bi trebao biti odabir najviše dostupne kategorije OZO, već odabir proizvoda koji pružaju odgovarajuću razinu zaštite za njihova stvarna radna okruženja.
Zapamtite: prava razina zaštite je ono što čini stvarnu razliku u sigurnosti na radnom mjestu.
